Vodnjan
- Dodaj u favorite
- Ova vam funkcija omogućava da zabilježite stranice koje vam se sviđaju za kasnije uspoređivanje, grupno slanje upita i slično.
Zabilježene stranice se pojavljuju u desnoj koloni gore, pod "BOOKMARKS" tabom i ne spremaju se u vaše browser favorite!
Vodnjan kroz povijest
Prema legendi, nastao je iz udruge sedam vila koje su bile dio kolonijalnog dobra Pule.Vodnjan / Dignano bijaše
poznat već u rimsko doba kao VICTUS ATTINIANUM i navodi se već u povijesnim zapisima iz 932. u vrijeme Pietra Candianoa kojem
su istarski gradovi davali amfore ''dobrog vina'' u zamjenu za zaštitu.
Grad je u unutrašnjosti
svoje povijesne jezgre sačuvao svoj poseban srednjovjekovni izgled s vežama i uskim uličicama koje nepravilno vijugaju među
kućama, s kaldrmama i pročeljima od obrađenog kamena, starim ulicama s još uvijek upečatljivo raspoznatljivim gotičko-venecijanskim,
renesansnim i baroknim stilom, te brojnim crkvama bogatima sjećanjem i djelima.
Među inima, u starom je gradu
crkva Sv. Jakova ili delle Trisiere proglašena župnom crkvom već 1212. godine, te je svjedok važnih povijesnih događaja
poput potpisivanja mira s Pulom godine 1331. te pisanja obnovljenog Statuta iz 1492. godine. Ulicama Vodnjana / Dignano sve
još uvijek odiše prošlošću: od gotičke palače grofova Bettica i lica uklesanih u kamen na pročeljima
zgrada, od ukrasa od kovanog željeza na bunarima, do drvenih rezbarenih vrata važnih palača i elegantne crkve Sv. Marije Karmelske
(1630).Veliki Narodni trg u središtu grada označava stari položaj kaatela s tornjevima izgrađenog vjerojatno u IV.
ili V. Stoljeću i srušenog 1808. godine. Trg okružuju važne palače kao što je općina u neogotičkom stilu, kuća
Benussi, kuća Bembo i palača Bradamante s ukrašenim pročeljem i elegantnom triforom.
Drugi važan i najposjećeniji
trg je trg ispred katedrale Sv. Blaža, župne crkve izgrađene na ostacima ranoromaničke crkve srušene 1781. godine.
Crkva je posvećena 1800. godine, te čuva brojna umjetnička i kulturno vrijedna djela, poput kustodije u niskom reljefu iz
1451. godine, drvenih figura i slika nastalih od XVI. do XVIII. stoljeća, djela velikih majstora poput Paola Veneziania, Jacopa
Contarinia, Jacobella del Fiore, Lazzara Bastiania, Gaetana Grezlera, Aveneria Trevisana, Antonia dalla Zonca i drugih.
Posebnost zbirke sakralne umjetnosti su brojne relikvije i tijela svetaca, relikvijari iz Murana, oprave svetaca
i vrijedne stare knjige.
Važne su i freske u obližnjim crkvama: Sv. Margarite (XII. st.), Bogorodice Traversa
(XIII. st.), Sv. Kirina (VI. st.) i Sv. Foške (VIII.-IX.), koje su cilj današnjih hodočasnika.
Vodnjan / Dignano sa 3678 stanovnika i danas ima velik broj autohtonog stanovništvačiji su korijeni stari tisućljeće
– Bumbari. Stanovništvo generacijama prenosi svoje istarsko-romansko i istarsko-venecijansko narječje, svoj bogati
lokalni folklor, vrijedne šarene nošnje, nakit za kosu, stoljetne tradicije pjesama, plesova i svečanosti.
Dakle, Vodnjan / Dignano je primjer općinskog središta turističkog obilježja – dvojezične kulture i
heterogenog stanovništva; uključuje mjesta Galižanu, Peroj, Barbarigu, i Gajanu s ukupno 8274 stanovnika,
koji se pretežno bave industrijom, poljoprivredom, turizmom i trgovinom. Vodnjan / Dignano je poznat po izvrsnim vinima i
cijenjenom maslinovom ulju koji se proizvode stoljećima.
Smješten je na raskršću magistralnih cesta
Buje-Pula i Rijeka-Pazin-Pula; regionalne ceste Vodnjan / Dignano-Fažana i Vodnjan / Dignano-Galižana i na željezničkoj pruzi
Divača-Pula.
Grad se urbanistički širi i zahvaća periferiju ne nagrđujući profil gradskog naselja nadvišenog
najvišim zvonikom u Istri.Vodnjan / Dignano, gradić na jugozapadu Istre, od Pule udaljen 11,7 km, na visini od 135
m je područje starih tradicija nastalo na tragovima prethistorijskih gradina koje su na širokom području postojale
od najdavnijih vremena. Vodnjan / Dignano je nastao i dugo opstao sa svojim osobitim karakteristikama srednjovjekovnog urbano-ruralnog
mjesta, da bi u naše vrijeme postao poput čovjeka s bogatom prošlošću. Njegovo široko područje
s bezbrojnim karakterističnim ''kažunima'', izgrađenim u tehnici suhozidina, koji su označavali vlasništvo, svjedok
je milenija u kojem su se stanovnici bavili poljoprivredom, posebice maslinarstvom i vinogradarstvom kao osnovom vlastitog
materijalnog blagostanja.